Marijina legija – Komicij "Gospa Snježna", Petrinja

Acies kurije Gospa Fatimska

U nedjelju 17.ožujka održan je acies Kurije Gospa Fatimska iz Viduševca. Svečanost je održana u župnoj crkvi sv.Ivana Nepomuka u Glini. Acies je počeo molitvom svete krunice. Uslijedio je nagovor velečasnog glinskog župnika Ivice Mađera:

            „Život svakoga od nas odvija se između uspona i padova, plača i smijeha, uspjeha i neuspjeha, vjere i nevjere. Na tom našem životnom putu punom raznih iskušenja dobro je imati Gospu za suputnicu, jer ona će nas dizati, tješiti, bodriti i pomoći da ustrajemo ići pravim putem vjere i pouzdanja u Gospodina. Ni njezin životni put nije bio lagan. Dapače…

            Pogledajmo neke poznatije postaje na njezinom hodočasničkom životnom putu.

– Ushit navještenja. Anđeo Gabrijel dolazi joj u Nazaret najaviti što je Bog naumio s njom izvesti. Pogledao na nju, neznatnu, sa svojih nebeskih visina. Marija ne može doći k sebi od ushićenja. Unatoč svojoj iznenađenosti, ona razmišlja i, nakon pristanka “Neka mi bude”, doživljava silno duhovno predanje u Božje ruke. Majkom postala, a djevicom ostala.

– Zbunjenost zbog Josipa. Marija je začela po Duhu Sve­tom. Ali komu to može reći i tko će to vjerovati? Ne usuđuje se o tome ni s Josipom, zaručnikom, razgovarati. Vrativši se, nakon tri mjeseca, od svoje starije rođakinje Elizabete, koja je rodi­la Ivana, vidi da je Josip pomalo izbjegava i očito se u sebi neobično muči. Marija šuti i prepušta Bogu objavu čuda i otajstva. Teško joj je. Samo je drži vjera u Božju providnost.

– Dragost zbog rješenja Josipove krize. Tko je bio rado­sniji od Marije kada je čula kako je Bog intervenirao preko sna i sve mu objasnio. Dogodilo se “navještenje” i Josipu, da će on biti ne tjelesni, nego duhovni otac, Isusu. Bog ima rješenja i uvijek dođe u pravi čas.

– Nevolja zbog putovanja u Betlehem. Kada se upravo malo osigurala: nabavila kolijevku, pripremila potrebno za rođenje Sina Božjega, odlučila ne micati se nikuda iz Nazareta, rimski car August sve je promijenio. Hoće popis pučanstva. Valja na put u Betlehem, mjesto Josipova podrijetla. Marija uzima što je najnužnije i daje se s Josipom na put. Ona i tu čita prst Božji, ali joj je silno nezgodno i tvrdo, ne radi sebe nego radi Djeteta.

– Tuga zbog smještaja. Je li moguće da nema nigdje ni kut­ka skloništa u cijelom Betlehemu za jednu ženu rodilju? Eto moguće je. Mariji je neugodno. I zbog nje same, i zbog Josipa, pogotovo zbog Novorođenčeta. Josip ponovno odlazi tražiti. Vraća se. Čita mu se u suzi odgovor. Idu izvan Betlehema i nailaze na jednu napuštenu kolibu: štala, slama, jasle, kamen, vjetar, oskudica, hladnoća. A najteža je ona ljudska hladnoća: neće nitko da te primi i ugosti.

– Zadovoljstvo zbog sretno rođena Djeteta. U svim tim nevoljama evo i sretna časa. Kada žena rodi, osjeti radost što je došlo novo stvorenje na svijet. Marija je sretna zbog Božjega i svoga čeda.

– Veselje zbog posjeta anđela i pastira. Pro­govorilo je  nebo pa zemlja. Čuju se iz daljine anđeli svojom Gloriom: “Slava Bogu na visini, a mir ljudima, miljenicima njegovim, na zemlji!” Došli i pastiri do štale. Iznenađenje: nose hra­ne, krzno, janje kao svoje darove.

– Raspoloženje zbog pohoda mudraca. Svetu su Obitelj posjetili mudri i bogati kraljevi. Marija je radosna zbog neobičnih gostiju i vrijednih poklona: zla­ta, tamjana i smirne. Evo prilike da od poklonjenih dragocje­nosti Josip pronađe malo bolje uvjete života.

– Bol zbog pokolja betlehemske djece. Zli Herod naredio je da se ubiju sva muška djeca ispod dvije godine, da nijedno ne umakne. Među njima će biti i novorođeni Kralj o kojem mudraci pričaju svoje sanje i bajke. Jauk Betlehemom, čuje se do neba. Mariji se srce para zbog cviljenja nedužnih majki, zbog nedužne djece, i to zbog njezina Sina. Ali, nemoćna je pred krvoločnim Herodom. Treba Dijete spašavati, a kako?

U svim tim žalostima i tragedijama ipak se osjećala jedna radost: nije poginuo no­vorođeni Kralj. Bog Otac čuva svoga Sina da izvrši njegov plan, a prihvaća krv mučeničke djece kao prvu žrtvu za Isusa. Anđeo je potaknuo Josipa u snu da bježi iz Betlehema.

– Patnja zbog bježanja u Egipat. Nije bilo spasa u Izraelu pred Herodovim krvnicima. Trebalo je bježati što dalje. Bog javio Josipu da povede Obitelj u zemlju egipatsku, gdje su u davnini živjeli Izraelci u sužanjstvu i odakle su izvedeni ispruženom rukom Božjom. Neka ostanu tamo dok im se ne javi što će poduzeti dalje. Traži se vjera u Providnost. Po­novno na put, bez igdje ičega, samo s Djetetom u naručju. Koliko brige, tjeskobe, straha!

– Veselje zbog povratka u domovinu. Nakon nekoga vreme­na anđeo se ukazuje Josipu. Poručuje mu neka uzme Dijete i majku njegovu, neka se spremi na put, jer su umrli oni koji su tražili glavu Isusovu. Marija i Josip nisu znali kamo će se vra­titi: u Betlehem ili u Nazaret ili u neki treći grad. Anđeo nije bio jasan. Samo je rekao da se vrate u zemlju izraelsku. Kada su stigli u domovinu, Josip pomišlja na Betlehem. Ali u Judeji vlada Arhelaj, sin zloglasnoga Heroda Velikoga, velikoga po zlu. I dok se bori u sebi gdje bi se nastanio, anđeo mu kazuje neka ide u Galileju, u Nazaret, odakle je otišao prije nekoliko godina. Tiho su došli u Nazaret i počeli još tiše živjeti.

– Šok zbog gubitka Dječaka Isusa. Evo neočekivanog problema. Nema Isusa. Izgubili ga na putu iz Jeruzalema ili u samom Jeruzalemu. Ne znaju ni gdje su ga ostavili ni što se s njime dogodilo. I već je treći dan žalosti neo­pisive. I kada su se svratili u Hram da se Bogu pomole ne bi li ga našli, imaju što vidjeti. Kolika je bila prije bol, tolika je sada radost!

– Milina zbog čuda u Kani Galilejskoj. Prvo Isusovo čudo, i to na intervenciju Marijinu. Mariji se srce širi. Obistinjuje se ono što je prije trideset godina najavio anđeo Gospodnji: “On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega!” (Lk 1,32). Svi slave Isusa, ali ljudi ne zaboravljaju ni majke njegove. Mnoge majke uzdišu i kliču Isusu: “Blago majci koja te rodila.”

– Udarac zbog Josipove smrti. Ne znamo kada je Josip umro. Po svoj prilici nije doživio početak Isusova javnog djelovanja. Nakon Isusove 12. godine Josip se više ne spominje. Pretpostavljamo da je sv. Josip preminuo prije ili najkasnije u početku Isusova javnog nastupa. Ta je smrt za Mariju predstavljala novu tugu i novi plač.

– Ponos zbog nastupa u Nazaretu. Iako Evan­đelje ne spominje da je prigodom prvoga Isusova nastupa u nazaretskoj sinagogi bila nazočna i njegova majka, možemo pretpostaviti da je pratila Isusove korake barem u Nazaretu. I radovala se kako mu ljudi oduševljeno povlađuju i kako se dive njegovim riječima i tumačenjima.

– Tjeskoba zbog Isusova progona iz Nazareta. Bilo je to u toj istoj zgodi kada se Isus pojavio u sinagogi. Ljudi nisu mogli shvatiti zašto Isus ne čini čudesa Nazarećanima. Zaboravljaju da nemaju vjere i da je samo vjera, a ne krv ili zavičaj, propusnica za čudesa Božja. I digoše se protiv njega da ga strmoglave. Ali on im izmaknu i nije se više zadržavao u Nazaretu. Uostalom, “nitko nije prorok u svom zavičaju” (Mt 13,57).

– Utjeha zbog mnoštva Isusovih čudesa. Ne zna se ili je silniji na riječi ili na djelu. A sve to dopire do Marijinih ušiju: pohvale, zahvale, divljenje, pljesak; ozdravljenja, nahranjenja, oproštenja: rješava ljudske potrebe, i duševne i tjelesne, upravo na božanski način. Ako itko ima pravo na radost, to je majka. I ona se raduje, skromno i povučeno, ali neobično joj je drago što je njezin sin tako cijenjen, tražen i voljen. Ko­liko će to potrajati, ne može se predvidjeti, ali sada je tako.

– Potištenost zbog farizejskoga neprijateljstva. Koliko je Mariji bilo drago što se mnoštvo veseli Isusu, toliko joj je bilo teško što nesretni farizeji smišljaju i kuju zlo protiv njega. Najprije napadaji riječima. Govore da je “izvan sebe”. Optu­žuju ga da je opsjednut, da buni narod, da nije dobar građanin te da ne plaća poreza, da nije pošten čovjek, da se druži s grješnicima i carinicima, da je sam grješnik. A kasnije će prijeći i na udarce.

– Razdraganost zbog učenika. Mariji je ipak milo da Isus ima stalan broj prisnih učenika – sedamdeset i dvojicu, i ne­kolicinu apostola. Dvanaest. Oni su uvijek uza nj.

– Bol zbog procesa i osude. Marija je pratila izdaljega što se događalo s Isusom toga Velikog tjedna. Ali ništa ne može pomoći. Nitko nju ne zove za svjedoka. Zakuhala se velika gužva. Vidi Marija da se Isusu ne piše dobro. Ne odvaja se od njega. Prati ga u stopu. Do Kalvarije, do križa.

– Strašna bol i tuga zbog Isusove smrti. Isus je konačno umro. Stavljaju ga majci u krilo. Gdje će ga pokopati? – pita se Ma­rija. Nigdje groba, kao što nikada nije imao ni svoje kuće ni postelje. “Tko protužit ne će s Čistom, kada vidi gdje za Kri­stom, razdire se srce njoj? Gleda svoga milog Sina, ostavljena sred gorčina, gdje se s dušom podijeli”, pjevat će stoljećima vjerni puk. Bog se pobrinuo za grob!

– Blaženstvo zbog uskrsnuća. Treći dan eto Isusa uskr­snula od mrtvih. Prvi pohod majci Mariji. I pravo je tako! Evanđelisti o tome ništa ne bilježe.

– Žalost zbog rastavljenosti od Sina. Sin uzašao u nebesku slavu, a majka ostala na zemlji. Ne zna ni dana ni časa kada će je Bog uzeti k sebi. Ovozemna hodočasnica i dalje ide od postaje žalosti do postaje radosti i obratno, i to isključivo u duhu vjere.

– Radost uznesenja. Napokon i Marija seli iz ovoga muko­trpnog svijeta. Preminula ili samo usnula, svejedno. Važno je da je u nebu, dušom i tijelom. Pa i pravo je, pravedno, dostojno i spasonosno!

            To je bio Gospin put! To je i naš životni put! Zato se u dobru ne zanesi i ne zaboravi da ima i zlih dana, ali  isto tako u zlu se ne poništi i ne zaboravi da ima i dobrih dana! Vjeruj da je Bog prisutan u tvom životu! Da te prati, voli i želi ti dobro! I da će sve biti dobro ako se pouzdaješ i vjeruješ mu! U tome nam je Blažena Djevica Marija ne samo divan primjer nego i prava pomoć, zaštita i oslonac! Zato s velikim pouzdanjem i vjerom posvetimo sebe i svoj život Blaženoj Djevici Mariji.

            Posvetiti se Mariji znači svjesno i slobodno priznati Je za svoju duhovnu Majku i zaštitnicu. Ona je to nama po izričitoj volji Božjoj i po svom poslušnom i poniznom pristanku. Želi da nam to bude i po našem pristanku. Posvetiti se Njoj znači staviti potpuno pod njezino okrilje svoje biće i život. Posvetiti se Njoj znači sasvim se predati njezinu vodstvu, usvojiti njezin duh i slijediti njezin primjer savršenog života, jer Ona je bila najsavršenija učenica u školi Isusovoj. To znači živjeti duhom vjere i ljubavi, poniznosti i poslušnosti, nevinosti i pravednosti. To znači odbaciti sebičnost, oholost i mržnju!

            Osim toga posvetiti se Njoj znači postati njezinim sura­dnikom/suradnicom, da molitvom i žrtvom nastojimo i želimo spašavati svoju braću i sestre. Živjeti poput Marije znači živjeti kao dobro dijete Nebeskog Oca, kao dobar brat Isusov ili sestra Isusova i kao živi hram Duha Svetoga.

            Učinimo tu posvetu s punom sviješću i sabranošću i živimo je. Tako ćemo se obnavljati kao pojedinci, ali i kao društvo. Pobjeda nad zlom i Sotonom pripada Njezinu Srcu. Živeći po vjeri i moleći za obraćenje svijeta, pospješujemo tu pobjedu da se ispuni što kaže prorok Ezekijel: »Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas! Izvadit ću iz tijela vašega srce kameno… « (36, 26).

            Djevici je bilo rečeno: »Blažena ti što povjerava… « (Lk 1, 45). Blago i nama ako vjerujemo i izvršavamo Božju riječ kao što je to činila Gospa. Neka nas prati svojom majčinskom rukom na tom putu prema svetosti!“

Nakon posvete misno slavlje je predvodio duhovnik Marijan Štingl. Misu i acies animirao je zbor mladih Marijine legije. Nakon svečanost i misnog slavlja druženje je nastavljeno u Pastoralnom centru u Glini. Prikazana je video najava za Prvi hrvatski Mladifest kojeg organiziramo od 21.-23.lipnja u Viduševcu.

Facebook Comments