Marijina legija – Komicij "Gospa Snježna", Petrinja

Svjedočanstvo s.Franciske i b.Filipa

svjed

Na prvom hodočašću mladih Sisačke biskupije u Svetište Majke naših stradanja u Goru održano u subotu 29. rujna, u programu nakon mise o svom pozivu svjedočili su članovi zajednice Marijine legije mladi bračni par Franciska i Filip Stupljanec iz župe Donja Kupčina.

 

Filip
Hvaljen Isus i Marija!

Ja sam Filip. Živim u Donjoj Kupčini, jednom mjestu s kraja biskupije. Imam 21 godinu. Oženjen sam, uskoro će i biti godinu dana (7.10.2017.). Dolazim iz mnogobrojne katoličke obitelji. Imam 4 brata i 1 sestru. Evo Franciska je ispričala svoj dio priče, pa da i ja nešto kažem o tome kako sam osjetio svoj bračni poziv.

Od ranog djetinjstva su me roditelji vodili u crkvu. Majka me ponekad i tjerala. Djetinjstvo mi je prepuno lijepih uspomena. Znate nije bilo toliko te tehnologije pa sam većinu vremena provodio igrajući se s prijateljima. Bio sam odličan učenik, brzo sam pamtio, zaključivao, nije mi trebalo puno da shvatim. U 5.razredu sam popustio u školi, družio se sa starijim društvom, uvijek sam nanovo bio željan dokazivanja. Naravno, dokazivanja lošim stvarima. Od rane dobi sam krenuo izlaziti 12-13 godina. Tu sam počeo piti alkohol vrlo redovito. Družio sam se s društvom koje uglavnom nije imalo veze s crkvom, tako da sam se i sam udaljio. Počeo sam učiti od starijih, nevjerojatno kako sam brzo pamtio sve gluposti koje sam vidio i čuo. Nikad mi nitko nije pričao o predbračnoj čistoći. Nije mi u tom društvu imao tko reći. Pričali su mi o seksu i kako je to sve normalno raditi( što god ti padne na pamet). Često su se hvalili ako bi spavali na jednu noć s nekom curom. Komentirali što se je sve događalo. U tom okruženju i ja sam nisam cijenio žene. Počeo sam se samozadovoljavati. To me je poslije godinama napadalo i kad sam se toga htio riješiti nisam imao snage. Imao sam nekoliko veza, ne sjećam se točno, možda 5-6 . Od 7.raz do 3. srednjeg. Po ponašanju sam bio uvijek među najgorima, ako ne i najgori. Izvana sam bio najsretniji, ali iznutra je to bila velika tuga. Osjećao sam se jako nesretno. Obično sam to najviše osjetio kad sam ostao sam. Zato nisam volio biti u samoći. Jer bi to bio susret sa svojim nesretnim životom. Došla je srednja škola. Odmah u 1.razredu sam počeo izostajati s nastave. Većinu vremena bi provodio ispijajući pivo ili neko žestoko piće u kafiću. Nikad nisam bio sam. To je za mene bio raj, jer se nisam morao susresti sa sobom. Nabacivao bi se svaki dan drugoj djevojci. Toliko sam ih poštivao. Tih godina sam s društvom konzumirao marihuanu. Nisu to bile male količine. Upoznavao sam sve više ljudi, sa sve manje nade. Većina ih je bilo na cesti, ulici. Svi su imali dobrote duboko u sebi, ali je nisu mogli izvući na površinu. Izgledali su kao živi mrtvaci. U tom vremenu, sam se rijetko kad molio. U crkvu bi išao samo ponekad, npr.2 puta mjesečno. U 3.razredu sam ušao u vezu sa starijom curom iz 4.razreda. Nisam baš ni htio s njom nešto ozbiljno. Na kraju nakon 5.mjeseci me je prevarila i ostavila. Tu sam bio jako slomljen. Nisam više znao što bi od svog života. Jedne večeri sam ušao u kafić u Kupčini. To je bilo najgore razdoblje mog života. Sve mi se srušilo. Uglavnom, ušao sam u kafić i zapričao se s jednim svojim dobrim prijateljem Brunom. Uspio me utješiti, ne znam ni sam kako. Bio je prepun dobrote. To me je više začudilo, na tako nemirnom mjestu biti pun dobrote i mira. Pozvao me na sastanak Marijine legije. Došao sam na sastanak tog 23.2.2015. i od tada nisam prestao dolaziti. Bilo je to konačno rješenje za mene. Počeo sam se opet smijati nakon dugo vremena. Nakon par mjeseci pomislio sam da trebam biti svećenik, ali nisam bio sretan pri pomisli da to budem. Negdje sam čuo da je BOG svakome u srce upisao što će biti i da te samo to može učiniti sretnim. Pomisao na brak me je znala razveseliti. Sad više nisam htio neozbiljno nego sam ozbiljno. Rekao sam ako ću više ikad biti s nekim neću biti zato što je to in. Počeo sam razmišljati koja bi mogla biti ta „nesretnica“ ahhaha. Kad bi upoznao neku curu stalno bi se pitao: „a da nije ova?“ Ubijalo me to moje traženje. Baš kao da tražite iglu u sijenu. Jedan dan sam se našao s jednom curom i nakon toga poludio. Ona je rekla da možemo biti prijatelji. Bio sam ljut na Boga. Rekao sam mu ako je tako radi od mog života što hoćeš. Za 2 mjeseca upoznao sam Francisku. Čim je ušla u prostoriju gdje smo imali sastanke Ml, pomislio sam :“ Bože, kad bi mogli biti samo prijatelji, a kamoli nešto više!!“ Od prvog trena mi se svidjela. Kad smo se počeli dopisivati vidio sam da je ona posebna za mene. Kad sam joj rekao ono za zvijezde, kao da mi je Netko šapnuo tu rečenicu. Ja ju još nisam mogao izgovoriti, bilo me je sram. Nisam mogao nastaviti razgovarati dok ju nisam rekao. Nakon par mjeseci razmišljao sam o toj rečenici i zaključio da je to rekao Bog, a ne čovjek. Dok sam tako razmišljao o tome, u sekundi mi je došla spoznaja. Sjetio sam se kako sam upisao za šumarskog tehničara. Dok sam bio mali, volio sam raditi sve s pokojnim djedom i ići gdje god bi on išao. Tako sam išao s njim u njegovu šumu koju je on naslijedio. Ja sam zbog te šume upisao za šumarskog tehničara. Šuma se zove Francistovo, a moja žena Franciska. A rečenica je bila:“ Franciska imat ćeš za 5 godina muža koji će ti skidati zvijezde s neba i donosit će ti šume, ali samo ako ostaneš uz Isusa.“ Kad sam dobio spoznaju svega toga, shvatio sam da je to izrekao sam Bog. Jer mi je bilo jasno da je cijeli život tu uz mene. Dobio sam taj osjećaj da me prati. Zaplakao sam. Bio sam presretan. Jedno je zbog poziva, bračnog ali još što sam to više dobio. Dobio sam puno više nego što sam tražio. Dobio sam puno bolje nego što sam mislio da mogu dobiti. Bilo mi je jasno što je moj poziv. Biti u braku, ali prije svega biti s Bogom. Biti Božji. Franciska i ja smo pričali i rekli da neka nam samo Bog bude u centru, ostalo će sve doći. Odlučili smo živjeti predbračnu čistoću prije braka. Naravno bez poljubaca. Nije bilo lako, ali je bilo lijepo. Kad vidim sada koliko je lijepo bilo i važno za daljnji život ni ne sjećam se onog kao teškog. Padali smo znalo se dogoditi da se poljubimo, bilo nam je teško u to vrijeme. Uvijek smo za savjet tražili b.Vladu, pogotovo kad je bilo najteže. Da NIJE BILO POMOĆI OD B.VLADE NIKAD NE BI USPJELI. Ima tu puno stvari koji se ne mogu u ovako kratkom vremenu ispričati. Bitno je imati koga za pitati. Znao sam da moram pitati Onoga od koga je i došlo sve što imam, Boga. Vadio me iz nezamislivih tjeskoba. Od teških tereta me je oslobađao. Uglavnom, ušli smo u vezu 19.03. na sv.Josipa koji je zaštitnik obitelji, čistoće. Franciska i ja smo se dogovorili ako dobijemo jednog dana dijete, sina da se zove Josip. I da ako Bog želi bude svećenik. To je naš dogovor sa sv.Josipom.

Nakon malo manje od godinu dana sam ju zaprosio. Točnije nakon 11 mjeseci. Tih dana sam razmišljao o danu vjenčanja. Mučilo me to, nisam znao kad bi to moglo biti. Imao sam razgovor s b.Vladom i on mi je rekao da pustim to pa da će Bog onda dati. Ja sam ga poslušao i taj dan sam navečer sanjao kako mi Bog govori preko Vladinog glasa da se vjenčamo u subotu poslije 4.10. Inače 4.10. sam dao legionarsko obećanje. Kad sam se probudio odmah sam pomislio ako je to neki Marijin blagdan to je to. Htio sam da se vjenčamo na Marijin blagdan je smo u Marijinoj legiji. Kad sam pogledao u kalendar ta subota je bila 07.10. i Gospa od krunice. Sve mi je bilo jasno. Taj dan smo se i vjenčali. Do tada smo prošli još puno stvari. Bilo mi je jako teško zadnjih mjesec dana. Morao sam puno raditi te sam se sve manje i manje molio. Bio sam pod stresom. Sve sam predavao Bogu u ruke. Griješio sam jako i teško mi je bilo. Ali dan prije sam osjetio na ispovijedi da je Bog sa mnom, da mi sve oprašta i da me neće ostaviti. Došao je taj dan bio sam miran i sretan.

Još ima puno toga ali ne mogu sve napisati. Ja i Franciska trenutno živimo u Kupčini gdje smo kao i do sada aktivni članovi Marijine Legije. Vodimo prezidij za mladež, zajedno sa ostalim legionarima iz prezidija vodimo i nazaretsku skupinu. Predsjednik sam kurije Marija Majka od neprestane pomoći koja djeluje na području našeg dekanata.

Naša obiteljska molitva se sastoji od svakodnevne molitve krunice. Svaki dan odlazimo na Svetu Misu, ako imamo prilike i na klanjanje.

 

 

Franciska

Hvaljen Isus i Marija!
Ja sam Franciska i imam 20 godina. Danas ću vam ispričati kako sam upoznala svojeg muža. Dolazim iz Kupčine. Do prošle godine sam živjela u Petrinji, gdje sam kao i sada, bila aktivan član Marijine legije. U ML sam od trećeg razreda osnovne škole.

Sve je krenulo ulaskom u srednju školu. Odlazila sam svaki dan na misu i bila sam aktivna u zajednici, ali sam se htjela ponašati kao i sve ostale djevojke moje dobi. Veliku pozornost sam davala tome: tko će biti moj dečko, dali se nekome sviđam, jeli me drugi primjećuju? Sve me je to odvlačilo od istinske radosti, Boga. Sve sam se manje molila. Na zimu 2015. pripremali smo kao zajednica scenski prikaz živih jaslica. Prije jedne probe, sam razgovarala s b.Vladom Sučec, predsjednikom našeg komicija. On me je duhovno usmjeravao još od mlade dobi. Često sam ga tražila za savjet i Bog mi je uvijek preko njega pomogao. Tako smo i to večer razgovarali o mojim duhovnim problemima. Razgovarali smo o tome kako su mi često drugi dečki na pameti. Kroz taj razgovor sam shvatila da sam jako nesretna, upravo zato jer mi Isus nije bio na prvom mjestu. Plačući sam rekla b.Vladi, da se osjećam kao u nekom đavolskom krugu iz kojeg ne mogu izaći. B. Vlado me je poticao na molitvu srcem te savjetovao da se obratim Mariji za pomoć. Da JOJ iz srca zavapim da mi pomogne. Tako sam i učinila.

Jedan od apostolata kojeg smo znali dobivati u zajednici je bio odlazak na širenje ML u neku drugu župu u biskupiji, gdje je Legija počela s radom. Prošlo je kratko vrijeme od mog razgovora s b. Vladom i jedan dan, nazvala me s. Iva i pitala me dali mogu večeras ići na sastanak prezidija za mlade u Kupčinu. Do tada sam izbjegavala taj apostolat, ali taj put sam pristala te sam s još jednim legionarom otišla u Kupčinu. Tamo sam prvi put vidjela Filipa koji je vodio taj prezidij za mlade. Na prvu sam odmah osjetila povezanost s njim, iako ga do tada nisam znala. Ubrzo smo se počeli dopisivati, i čuti preko mobitela. Viđali smo se na tjednim sastancima prezidija za mlade. Počeo mi se jako sviđati. Puno smo razgovarali o Bogu i Mariji, životu, o našim grijesima. Sve to me je jako poticalo da još više molim krunicu, da se još više predam Mariji kroz rad u zajednici. Sve više smo se otvarali jedno drugom. Nisam mogla zamisliti da jednog dana on ne bude moj muž. Ubrzo se dogodilo nešto čudesno, što nam je jasno dalo do znanja da nas Bog želi zajedno. Jedno večer smo razgovarali kao i obično. Filip mi je u jednom trenutku rekao: „ Izađi van iz kuće i pokaži mi s prstom zvijezdu koju hoćeš da ti skinem“ . Ostala sam u šoku i govorila sam kako ne mogu vjerovati što je upravo rekao. Filipu ništa nije bilo jasno. Tada sam mu objasnila svoje čuđenje: odmah kako je on to rekao ja sam se sjetila jednog događaja od prije 3 god. kad smo mi mladi iz Petrinje, u pastoralnom centru imali dogovor s b.Vladom. On nam je poručio svima da je potrebno ostati uz Isusa ako želimo dalje napredovati u našem legionarskom životu. Pogledao me i rekao: „ ajde Franciska, za 5 godina ćeš imati muža koji će ti skidati zvijezde s neba i donosit će ti šume, ali samo ako ostaneš uz Isusa!“ Ja i Filip jednostavno nismo mogli vjerovati što se je upravo dogodilo. Filip je završio srednju školu za šumarskog tehničara. Obuzela me je velika radost, zbog toga što se je dogodilo i znala sam to je to, on je taj. Taj događaj sam shvatila kao Božju intervenciju u moj život. Vratio mi je vjeru u Isusa! Vidjela sam da je Bog nevjerojatan i jedino sto želi je da budemo sretni. Do tada sam mislila da ja kao mlada djevojka koja ide u crkvu ne smijem imati dečka, da Bog ni ne gleda na moje životne želje. Ali ovaj događaj, ovo čudo me potpuno razuvjerilo! B. Vlado mi je jednom rekao da ga Isus nikada nije iznevjerio, mogu to isto primijeniti na našu situaciju. Isus me zaista nije iznevjerio, napravio je točno onako kako je i rekao.

 

 

Facebook Comments