Hodočašće putevima blaženoga Alojzija Stepinca

krašić hodočašće ta

Članovi prezidija Sveta mala Marija iz Petrinje organizirali su odlazak na biskupijsko hodočašće u Krašić za župljane i ostale legionare. S legionarima su hodočastili i p. Mario iz Čuntića te p. Stjepan iz Kostajnice, čije su prisustvo hodočasnici prepoznali kao poseban blagoslov. Ovim putem legionari se žele zahvaliti i vlč. Josipu Samaržiji koji je financijski pomogao realizirati hodočašće.

Hodočašće je započelo sv. Misom u Zagrebačkoj katedrali, a mnogi su prije i za vrijeme mise iskoristili mogućnost za ispovijed. Sv. Misu predslavio je biskup Vlado Košić u koncelebraciji s brojnim svećenicima, đakonima i bogoslovima Sisačke biskupije. Govoreći u svojoj propovijedi o bl. Stepincu, Biskup nas je upozorio i na kritičnu demografsku sliku naše domovine te rekao da je potrebno oživjeti Crkvu.

krašić hodočašće 1
Nakon slavlja sv. mise svi hodočasnici, predvođeni Biskupom i svećenicima, obilazili su oko groba našega blaženika te molili za njegovo što skorije proglašenje svetim i za svoje osobno nakane.

Nakon molitve u Katedrali svi hodočasnici uputili su se u Krašić gdje su imali priliku vidjeti kuću u kojoj je bl. Alojzije boravio tijekom svog zatočeništva. Kuća u kojoj je boravio na sve je ostavila dubok dojam:

Iza crkve se nalazi mala kuća, a na katu je sobica. Penjala sam se polukružnim stepenicama i razmišljala kako se osjećao Alojzije dok je boravio u njoj kao nepravedno osuđen. Soba je mala, jako mala i to dokazuje kako je bila velika njegova snaga jer je, usprkos svemu što je proživljavao, ostao vjeran Bogu. Sa strahopoštovanjem sam koračala tim prostorom koji sav odiše njegovom osobnošću.“
krašić hodočašće f
Na samom kraju hodočašća posjetili su i rodnu kuću bl. Alojzija Stepinca u Brezariću. U kući ih je dočekala rođakinja b. Stepinca koja gaj lijepa sjećanja na njega jer je jako volio djecu, na svojim šetnjama djeci bi dijelio bombone i razgovarao s njima. Upravo ta kuća bila mu je utjeha zadnjih godina dok je bio u kućnom zatvoru, naime povremeno su ga puštali da posjeti svoju polusestru i rodbinu koja je još tu živjela. Za vrijeme tih posjeta milicija nije ulazila u kuću, nego je šetala ispred kuće, to su bili rijetki trenuci u kojima je mogao otvoriti dušu i iskreno razgovarati o situaciji u zemlji i o svemu što ga je mučilo.

Rođakinja našega blaženika ističe i to da ni u zadnjim godinama zatočeništva nije izgubio vedar duh. Često se znao našaliti s milicijom, tako bi primjerice u šetnjama prirodom, kada su ga milicajci pratili na nekoliko koraka udaljenosti, izabrao drvo koje je davalo malo hlada, stao bi ispod njega, a milicionari su stajali na suncu. I tako bi on stajao i stajao…

Facebook Comments