Hodočašće u Zrin

20170909_131255nn
Legionari iz dva petrinjska prezidija Pomoćnica kršćana i Gospa od suza organizirali su u subotu 09.rujna 2017. godine hodočašće u Zrin gdje je toga dana obilježena sedamdeset i četvrta obljetnica stradanja Zrinjana. Po prvi put iz Petrinje je na Zrin stigao autobus sa oko 40 hodočasnika što legionara, što molitvenih članova, župljana, a bilo je i djece. Hodočašće smo započeli molitvom tesere i krunice u autobusu, a nakon toga pročitali smo kratku povijest Zrina.

Zrin je bio središte hrvatskih plemića i banova Šubića po čemu su kasnije i prozvani Zrinski. Devetog rujna 1943. godine Titovi partizani napali su ga i spalili do temelja. Pobili su trećinu žitelja, a žene i djecu teretnim vagonima odvezli u Slavoniju. Hrvatima je oduzeta imovina, a svim stanovnicima zabranjen povratak u mjesto. To etničko čišćenje lokalnih Hrvata prikazivalo se kao antifašistička borba. Župa Zrin nikada nije ukinuta makar je to jedina župa u Hrvatskoj bez i jednog živućeg katolika.

IMG-20170909-WA0006wwwww
Program je započeo mimohodom od spomen križa podno Starog grada do mjesta srušene župne crkve Našašća svetog križa. Misno slavlje predvodio je varaždinski biskup Josip Mrzljak, a zajedno s njim u koncelebraciji bili su biskupi Vlado Košić i Ivica Petenjak te brojni svećenici. Biskup Mrzljak rekao je da treba tražiti istinu o svim tim događajima, a da to ide tako sporo. Rekao je da nije zločin samo što se ubilo ljude nego da je još i veći zločin što se ubijala svijest te smo morali veličati zločince. O prošlosti moramo doznati istinu jer dok ona ne dopre do svijesti ne možemo slobodno u budućnost. Prošlost nas opterećuje i tek tada možemo zatvoriti tu stranicu i ići prema budućnosti. Kad se vrši nasilje nad nevinim čovjekom vrši se nasilje nad Isusom Kristom.

IMG-20170909-WA0005wwwwww
Nakon sv. Mise održana je komemoracija žrtvama Zrina. Lovačko društvo pripremilo je besplatni gulaš na koji su se mnogi rado odazvali. Nakon okrepe mogli smo vrijeme provesti u čarima kulturno umjetničkog društva ili jednostavno prošetati do tvrđave i srušene crkve sv. Marije Magdalene ili osmisliti si nešto treće.

Meni osobno ovo je bilo jedno od najljepših hodočašća jer sam duže vrijeme provela sjedeći sama u prekrasnoj prirodi i osluškivala tišinu. Osjećala sam takav mir okružena moćnim stablima i zelenilom, a naslonjena na zidine crkve. 

WhatsApp Image 2017-09-10 at 10.20.53

WhatsApp Image 2017-09-11 at 22.09.49

 

Tekst: s.Barica Ivanović

Foto: s.Suzana Horinek / b.Zdravko Babić/ b.Marin Fran

 

Facebook Comments